Sami Hyypiä jedan je od najboljih nogometaša svih vremena u Finskoj. Tijekom svoje karijere koja je završila prije 10 godina, osvojio je naslov Lige prvaka s Liverpoolom 2005. godine, a bio je i kapetan momčadi početkom 2000-ih. Danas, kao nogometni umirovljenik, Sami se više fokusirao na svoju drugu strast, moto sport. Zimi mu je najbolja terapija vožnja sanjkama u finskoj Laponiji.

UMOVIO STE SE KAO IGRAČ 2011. OD TADA STE BILI TIM MANAGER. ŠTO RADIŠ OVIH DANA?

Sami: Tijekom svoje duge igračke karijere mogao sam raditi ono što sam stvarno volio. Treniranje me još uvijek zanima, ali trenutno se fokusiram na uživanje u životu i provođenje vremena sa svojom obitelji. U potpunosti iskorištavam činjenicu da mi nitko ne pravi rasporede i da mogu raditi stvari koje prije nisam mogao. Sport i treninzi su još uvijek veliki dio mog života. Vozim motokros, motorne sanke i zimi provodim vrijeme u našoj kabini u Leviju. Moja posljednja strast su motociklističke utrke, na koje sam se oduševio nakon nekoliko pokušaja. Za ovo ljeto sam kupio vlastiti bicikl za stazu. Ljudi uvijek kažu da će raditi stvari kad odu u mirovinu. Za sebe mislim da stvari morate raditi kada je to moguće i kada vam fizičke sposobnosti to još dopuštaju.

Povezanost sa svojim starim klubom Liverpoolom održavam sudjelujući na raznim PR događajima gdje upoznajete fanove i partnere kluba. Igrao sam egzibicione utakmice sa svojim starim suigračima i posjećivao trening kampove kako bih upoznao njihovu sadašnju prvu momčad.

VI STE LJUBITELJ MOTOSPORTA. KAKO JE TO POČELO?

Sami: Odmalena sam obožavatelj motosporta i oduvijek sam želio isprobati svaki mogući stroj uz glasnu buku i brzinu. Tijekom svoje igračke karijere očito sam morao izbjegavati sve rizične sportove, ali već tada sam pomalo krišom vozio motokros po udaljenim mjestima srednje Europe. Nakon svoje karijere, 8 godina sam vodio juniorski motokros tim, a onda sam se i sam više oduševio jahanjem. Tijekom ljeta vozim u veteranskoj klasi motokros Finskog kupa. Prošle godine sam zauzeo 10. mjesto u ukupnom broju bodova – iako mi poredak nije ono što mi je bitno u tom sportu. Fokusiram se na vožnju protiv vozača slične razine vještina kao i ja i završavam utrke sigurno i zdravo.

Sa motornim sanjkama sam se upoznao izvorno kroz motokros i vozio sam se nekoliko godina u svojoj kabini u Laponiji. Vožnja motkros biciklom ili motornim sanjkama također je dobar trening. Kod vožnje morate biti potpuno usredotočeni i tada zaboravite na sve brige. Biti iza rešetaka bicikla ili sanjki za mene je kao terapija.

KAKVOM VOŽNJEM SNIJEGOM SE VLADITE?

Sami: Najviše uživam u trail jahanju, što sam mogao raditi u Laponiji. Volim kada su staze promjenjive i promjenjivi krajolici. Iskustvo je donijelo veću brzinu mojoj vožnji na stazi i naučio sam više vjerovati sanjkama.

Kroz povećanu brzinu jahanje je postalo više aspekt treninga. Dobro se oznojim na stazi i dan nakon vožnje mišići su mi zategnuti. Međutim, uvijek se trudim voziti sigurno i izbjegavati nepotrebne rizike – važno je vratiti se kući zdrav. Također ne prebrzim jer ne želim izgubiti vozačku dozvolu. Volio bih voziti duže safarije, poput Arktičkog oceana. Pokušao sam i jahati po dubokom snijegu i bilo bi lijepo naučiti više na nekim dobrim lokacijama. Snowcross izgleda kao divlji sport i isprobavanje toga na stazi jednog dana bi također moglo biti na mojoj listi obaveza.

JESTE LI NAŠLI NEŠTO ZAJEDNIČKO IZMEĐU MOTOSPORTA I NOGOMETA?

Sami: Oboje zahtijevaju koncentraciju. Nogometne utakmice traju 90 minuta i ako igrač nije 100 posto koncentriran u svakoj situaciji, dolazi do grešaka na terenu. Isto vrijedi i za moto sport: ako izgubite fokus, to bi moglo dovesti do nesretnih posljedica. Možete vježbati za koncentraciju i to sam naglasio i igračima koje sam trenirao.

Uvijek sam doživljavao veliko uživanje dok sam igrao i iz istog razloga vozim bicikl i sanjke. Uživam u vožnji svakom stanicom svog tijela!

ŠTO S MOTOKROSOM I VOZLJENJEM NA SNJEŽNIM SVJEZIMA – IMA LI IKAKO VEZE IZMEĐU NJIH?

Sami: Ima puno toga zajedničkog, iako ne naginjete sanjke u zavojima kao kod bicikla. Vožnja preko neravnina i kretanje vozilom ima mnogo sličnosti i zahvaljujući mom iskustvu na motocross biciklu, naučio sam voziti sanjke u neravninama. U oba sporta morate naučiti čitati teren. Nakon dana vožnje sa sanjkama imam bolove u istim mišićima kao i nakon motocrossa. Primijetio sam da je vožnja sanjkama dobra praksa za motokros. Kao iu mojoj nogometnoj karijeri, iu jahanju puno razmišljam o tome kako moje jahanje jednostavnim pokretima može biti učinkovitije. Gledam i učim od iskusnijih vozača i često ih pitam koji bi bio najbolji način za vožnju na pojedinim mjestima na stazi ili na stazi.

PROŠLOG PROLJEĆA IMALI STE PROMJENU DA VOZITE MODEL GODINE 2022 RAVE RE 850 E-ETEC. KAKO BISTE KARAKTERIZIRALI TE SANJKE?

Sami: Vozio sam nekoliko stotina kilometara s novim Rave RE i jako sam zadovoljan sanjkama. Ovjes radi odlično, a ergonomija sanjki ima puno sličnosti s motocross biciklom. Motor 850 ima ogromnu snagu i vožnju koja od vozača traži veću preciznost nego motor 600. Manje snažni motori mogli bi biti brži na zahtjevnim stazama, ali oštar motor i odzivnost čine vožnju nekako privlačnijom.

KOJE JE NAJBOLJE SJEĆANJE ZA SNJEŽANJE DO SADA?

Sami: Prošlog proljeća imali smo nevjerojatnu dvodnevnu avanturu jahanja u Laponiji uz sjajno vrijeme. Vozili smo se vrlo raznolikim stazama usred prekrasnog planinskog krajolika. Dugo ću pamtiti to putovanje. Jedna od mojih omiljenih lokacija u blizini Levija za vožnju sanjkama je Kumputunturi. Sjećam se jednog poslijepodneva kada smo stigli na vrh brda baš na vrijeme za stvarno prekrasan zalazak sunca.